Poslednjih nekoliko godina zdravstveni sistem Srbije je postao značajan za medije, minimalno transparentan i potpuno daleko od reforme.
Već nekoliko godina se priča o tome šta bi trebalo preduzeti, koji su osnovni koraci koji mogu dovesti do poboljšanja zdravstvene zaštite, međutim nema ni najmanje volje da se problemi reše. Kako se menjaju ministri, Vlade i poslanici sve više se vrtimo u krug. Mnogi bi rekli da je to začarani krug i da je teško pronaći čarobni štapić kojim će se negativna magija ukloniti. Pored toga, kao izgovor se uvek koristi loša finasijska situacija, malo izdvajanje za zdravstvo po glavi stanovnika, ali i svetska kriza. Od svega najbolje nam ide nabrajanje izgovora da ne uzmemo skalpel i napravimo rez. Da li ćemo skalpel uzeti levom, desnom ili čak obema rukama potpuno je nevažno.
Najbolje bi bilo da prestanemo da pričamo o onome što nije dobro, da krivimo druge, podstičemo mržnju između zdravstvenih radnika i pacijenata i da, konačno, pomerimo kazaljke u pravom smeru.
Nije isključivo svaki pomak ka boljem zasnovan jedino na finansijama.
Transparentnost ne košta. Ona može doprineti da se smanji korupcija u zdravstvu, da pacijenti bolje upoznaju svoja prava, da kvalitet zdravstvene zaštite bude na višem nivou, da lekari budu odgovorniji i zadovoljniji, ali i da pacijenti više brinu o sopstvenom zdravlju. Jednostavno, uz malo volje potpuna transparentnost je moguća kroz Građanske povelje.
Građanske povelje postoje više od dve decenije i imaju značajno iskustvo u približavanju javne administracije građanima. Imaju svoju primenu u zdravstvu jer usluge koje pružaju ustanove ne mogu biti tajna za pacijente. To nisu dve suprotstavljene strane koje se bore za pobedu. Zdravstvene ustanove treba da se otvore ka pacijentima, upoznaju ih sa svim svojim pravilima, procedurama, pravima i obavezama. Taj cilj se može dostići kroz Građanske povelje i za njihovo usvajanje se ne mogu naći izgovori, osim da ne postoji volja.
U Srbiji je korupcija u zdravstvu veoma izražena, podstaknuta kako od zdravstvenih radnika tako i od pacijenata. Vremenom je postala „deo našeg mentalita“ ili navika. Opravdanje da je mentalitet kriv za podmićivanje se ne može prihvatiti. S druge strane, ova loša navika, da se krećemo u smeru korupcije, se može iskoreniti. Verovatno uz dosta strpljenja, volje i znanja, ali ne sme se govoriti da je nemoguće.
Tako smo ponovo došli do Građanskih povelja i njhove uloge u borbi protiv korupcije u zdravstvu.
Zdravstvene ustanove koje su usvojile Građansku povelju