Jedna od poražavajućih informacija koja se može pročitati u novinama jeste da se naša zemlja nalazi na drugom mestu u Evropi po broju smrtnosti od karcinoma dojke. Mada naučnici tvrde da je ova bolest izlečiva u 90% slučajeva ako se otkrije u ranijoj fazi, ta statistika se ne može primeniti i za Srbiju. Rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena u Srbiji. Svake godine ova bolest pogodi oko 3.700 žena u našoj zemlji, a skoro 1.500 žena godišnje izgubi bitku za život. Lekari često apeluju na žene da redovno idu na preventivne preglede i mamografiju. Mamografija je metoda kojom se otkriva početak tumora dojke, a pregled mamografom traje između 15 i 30 minuta. Takođe, lekari upozoravaju da se samo trećina žena obrati zdravstvenoj ustanovi pre nego što tumor dostigne veličinu od dva centimetra, odnosno do kada je praktično izlečiv. Nažalost, velika većina dolazi na preglede tek kada se bolest raširi i kada zahvati limfne žlezde ili druge organe. Zato se savetuje da svaka žena starija od 40 godina, bez obzira na zdravstveno stanje i simptome, uradi mamografski pregled. Preporuka je da se ovi pregledi ponavljaju na dve godine. Na taj način će se povećati procenat i kvalitet preventivnih usluga. Kako se može zaključiti, najveći problem je što žene u Srbiji još uvek nemaju dovoljno razvijenu svest o odgovornosti za sopstveno zdravlje. Mamografiju je moguće zakazati u većini zdravstvenih ustanova u većim gradovima ili se sa uputom može otići u Institut za onkologiju i radiologiju Srbije. Međutim, veliki problem je što nema dovoljno stručnog kadra, odnosno postoji znatan nedostatak radiologa koji bi obavili pregled. Iz tog razloga, od javljanja u ustanovu do obavljanja pregleda, može proći više od 45 dana. Međutim, zbog nepoznavanja prava, pacijentkinje najčešće ne koriste mehanizme koji su im na raspolaganju i prihvataju termine koji prelaze vremenski okvir od 30 dana. Naime, prema Pravilniku o načinu i postupku ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja1 (član 66) zdravstvena usluga se mora pružiti u roku od 30 dana od dana javljanja pacijentkinje ustanovi. Ovo pravilo ne važi samo za usluge za koje se mogu formirati liste čekanja ili u slučaju hitnog prijema.
Pravilnik o načinu i postupku ostvarivanja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja predviđa još jednu obavezu zdravstvenih ustanova – izdavanje pisane potvrde (PZ obrazac) ako se pregled ne može zakazati u periodu od 30 dana. U PZ obrazac je potrebno da se upiše: kada se pacijentkinja obratila zdravstvenoj ustanovi radi zakazivanja pregleda i koji termin je zdravstvena ustanova odredila za pregled. Pacijentkinja kojoj je izdat PZ obrazac, može da obavi potreban pregled u privatnoj praksi. Posebno napominjemo da posle obavljenog pregleda pacijentkinja ima pravo da podnese matičnoj filijali RFZO-a zahtev za refundaciju troškova za pružene zdravstvene usluge u privatnoj praksi. Pored uputa izabranog lekara, PZ obrasca i zahteva za refundaciju, pacijentkinja mora da priloži račun o obavljenoj usluzi u privatnoj praksi. Podaci Pravnog skenera pokazuju da se obaveza zakazivanja pregleda u roku od 30 dana samo delimično poštuje. Za kršenje ove odredbe postoji više razloga: 1. pacijentkinje nisu upoznate sa ovim pravom – zdravstvena ustanova ih nikada neće upoznati sa ovim mehanizmom za ostvarivanje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja 2. zdravstvene ustanove nemaju dovoljno kapaciteta – pojedine ustanove realno nemaju dovoljan broj zaposlenih 3. lažno predstavljanje listi zakazivanja kako bi se pacijentkinje uputile u privatni sektor – dogovor sa privatnom praksom da se pacijentkinjama preporučuju njihove usluge 4. teret refundiranja troškova koje pacijentkinje imaju u privatnoj praksi konačno pada na zdravstvenu ustanovu kojoj se pacijentkinja obratila – česta pojava u praksi zbog čega se pacijentkinjama ne izdaje PZ obrazac Iz ugla odgovornosti pacijenata značajno je napomenuti Zakon o pravima pacijenata2. Ovaj zakon u članu 33 navodi odgovornost pacijenta za lično zdravlje prema kojem je pacijent u obavezi da aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja. Da bi pacijentkinje mogle da poštuju svoju zakonsku obavezu, one moraju biti upoznate i sa svim mehanizmima koji im omogućavaju da zaštite svoje zdravlje.
Iz svega izloženog, može se zaključiti da zdravstvene ustanove, Ministarstvo zdravlja i udruženja moraju udruženim snagama raditi na edukaciji žena kako bismo smanjili stopu smrtnosti od karcinoma dojke u našoj zemlji i napustili ovo neslavno drugo mesto.