Pravni skener je u saradnji sa udruženjem Dijalog iz Valjeva sproveo analizu susdske prakse u Srbiji u oblasti nasilja u porodici za period 2009. – 2010.
Da li se početak borbe protiv nasilja u porodici u Republici Srbiji može vezati za prvu inkriminaciju ili je prihvatljvije reći da taj trenutak još uvek traje?
Analizirajući sudsku praksu i zakonodavstvo čini nam se da se krećemo u začaranom krugu i da problem ne možemo vezati samo za sudsku praksu ili samo za zakone.
Neadekvatna zaštita žrtava nasilja je posledica loše primene zakona i njegove česte promene. Možda kritika ne bi bila toliko oštra da je smer izmena bio jasniji i svrsishodniji. Zakonodavac je u periodu od osam godina nekoliko puta menjao raspon kazni.Njihova promena nema pravolinijski put jer su one smanjivane ili povećavane.
Ovakav zaključak ne može se odnositi na kaznenu politiku sudova koja, bez obzira na zakonske promene, ostaje rigidna.
Transparentnost sudova
Istraživanje kaznene politike neposredno je vezano za transparentnost sudova. Saradnja sudova sa civilnim sektorom i medijima omogućava objektivnije sagledavanje uslova rada sudija, primenu zakona i uticaj sankcija na počinioce krivičnih dela. Transparentnost rada može se posmatrati kroz voljnu i zakonsku saradnju. Prva podrazumeva slobodnu procenu predsednika/ce suda na uspostavljanje komunikacije, dok druga ima svoju osnovu u Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja (Sl. glasnik RS, br.120/2004). Takođe, neophodno je pomenuti i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti (Sl. glasnik RS, br. 97/2008,104/2009) koji ima dvostruki značaj kako u zaštiti ličnosti tako i u pogledu propisivanja odgovornosti lica koja se bave naučnoistraživačkim radom. Dakle, oba zakona podržavaju istraživanja i pristupe podacima, ali sa druge strane jasno ističu sankcionisanje zloupotrebe dobijenih informacija pozivajući se na Krivični zakonik (Sl. glasnik RS, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009 i 111/2009, u daljem tekstu KZ) u smislu krivične odgovornosti.
Hronologija transparentnosti sudova nema pozitivnu putanju. Od stupanja na snagu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja do reforme pravosuđa 2009. godine primećuje se da sudovi, u najvećem broju slučajeva, u odgovoru na zahtev o pristupu informacijama, uz šturo obrazloženje, pozivaju na član 16 ili „ćute“. Ovakva promena imala je veliki uticaj i na naše istraživanje.
U zahtevu za pristup informacijama od dvadeset (U Republici Srbiji, prema Zakonu o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava ima ukupno 33 osnovna suda Sl. glasnik RS, br.116/2008) osnovnih sudova smo tražili kopije pravnosnažnih presuda za postupke koji su vođeni prema Porodičnom zakonu (u daljem tekstu PZ) (član 197) i KZ (član 194). Kopije presuda donete na osnovu člana 197 PZ dobili smo samo od jednog suda, te nismo u mogućnosti da analiziramo sudsku praksu u parničnim postupcima. Prethodno iskustvo ( Beogradski centar za ljudska prava ) u saradnji nevladinih organizaija i sudova govori o boljem razumevanju istraživanja u oblasti nasilja u porodici. Kroz debatovanje stručne javnosti na osnovu zaključaka dobijenih analizom sudske prakse u parničnim postupcima mogli bi se otkloniti nedostaci postupka i zakonske regulative. S druge strane, otvara se mogućnost utvrđivanja uticaja mera zaštite na počinioca nasilja.
Značajno je istaći da pravo nije konzervativna, već jedna promenljiva kategorija koja neprekidno prati razvoj društva. Kako se menjaju društveni odnosi tako se javlja potreba za novim oblicima njihovog regulisanja, te i za javnim debatama.
Relevantna zakonska regulativa
U Republici Srbiji zaštita žrtava od nasilja u prodici započela je svoj razvoj tek početkom ovog veka kada je nasilje u porodici prvi put određeno u zakonu kao krivično delo. Izmenama i dopunama Krivičnog zakona (Sl. glasnik RS, br.10/2002) u delu „Krivična dela protiv braka i porodice” dodat je član 188a „nasilje u porodici”. U ovom članu sankcije koje su bile predviđene za počinioca su novčana kazna i kazna zatvora (od 6 meseci do „najmanje deset godina”).
Novi Krivični zakonik doneo je velike promene u oblasti nasilja u porodici.
Najvažnija promena odnosila se na smanjenje sankcija za počinoce. Smatralo se da su zaprećene kazne suviše visoke i da bi se blažim sankcijama postigla svrha pozitivnog uticaja na smanjenje broja krivičnog dela. U periodu primene člana 118a kritikovan je rad sudova zbog blage kaznene politike. Kao svoju odbranu sudovi su isticali strogost zakonodavca i smatrali su, kroz praksu, da bi trebalo promeniti KZ. Međutim, i posle ublažavanja kazni u KZ sudovi su nastavili sa trendom blage kaznene politike opredelivši se za izricanje uslovne osude kao „najefikasnije” mere.
Dakle, zakonsko ublažavanje sankcija nije uticalo na promenu sudske politike.
Takođe, dopunjen je stav 1
„Ko upotrebom sile ili ozbiljnom pretnjim da će napasti na život ili telo povređuje ili ugrožava telesni ili duševni integritet člana porodice……”(čl 118a)
„Ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili dušeno stanje člana svoje porodice…“ (čl. 194)
Delom „drskim ili bezobzirnim ponašanjem“ definisana je zaštita od psihološkog nasilja.
Delimično usklađivanje KZ i PZ (čl. 198) usledilo je dodavanjem stava 5 u članu 194 kojim je predviđena sankcija za počinioca koji prekrši meru zaštite. Međutim, najveći problem ogleda se u nemogućnosti izricanja mera zaštite u krivičnom postupku. Zakonodavac je izmenama i dopunama KZ (2009) u članu 79 dodao stav 10 prema kojem se počiniocu može odrediti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim što stvara mogućnost veće zaštite. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li će sud i u kojoj meri primenjivati ovu meru.
Od 2006. godine, pa sve do poslednjih izmena i dopuna KZ 2009 pokazalo se da ublažavanje kazne nije uticalo na smanjenje broja krivičnih dela, kao ni na način izvršenja. S toga je, pod velikim pritiskom nevladinih organizacija, član 194 pretrpeo nove izmene.
Sankcije prema čl. 118a, 194 (2006 i 2009)
Tabela 1. Promene sankcija u stavu 1
Ko upotrebom sile ili ozbiljnom pretnjim da će napasti na život ili telo povređuje ili ugrožava telesni ili duševni integritet člana porodice (čl 118a)
Ko primenom nasilja, pretnjom da će napasti na život ili telo, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili dušeno stanje člana svoje porodice (čl. 194)
2002 – Novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine
2006 – Novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine
2009 – Kazna zatvora od tri meseca do tri godine
Tabela 2. Promene sankcija u stavu 2
Ako pri izvršenju dela iz stava 1. Ovog člana korišćeno oružje, opasno oruđe ili sredstvo podobno da telo teško povredi ili zdravlje teško naruši
2002 – Kazna zatvora od šest meseci do pet godina
2006 – Kazna zatvora od tri meseca do tri godine
2009 – Kazna zatvora od šest meseci do pet godina
Tabela 3. Promene sankcija u stavu 3
Ako je usred dela iz stava 1 i 2 ovog člana nastupila teška telesna povreda ili narušavanje zdravlja ili su učinjena prema maloletnom licu
2002 – Kazna zatvora od dve do deset godina
2006 – Kazna zatvora od jedne do osam godina
2009 – Kazna zatvora od dve do deset godina
Tabela 4. Promene sankcija u stavu 4
Ako je usled dela iz stava 1,2 i 3 ovog člana nastupila smrt člana porodice
2002 – Kazna zatvora najmanje deset godina
2006 – Kazna zatvora od tri do dvanaest godina
2009 – Kazna zatvora od tri do petnaest godina
Tabela 5. Promene sankcija u stavu 5
Ko prekrši mere zaštite od nasilja u porodici
2002
2006 – Novčana kazna ili kazna zatvora do šest meseci
2009 – Kazna zatvora od tri meseca do tri godine i novčanom kaznom
Porodični zakon (Sl. Glasnik RS, br.18/2005) u članu 10 na najopštiji način propisuje zabranu nasilja u porodici
(1) Zabranjeno je nasilje u porodici.
(2) Svako ima, u skladu sa zakonom, pravo na zaštitu od nasilja u porodici.
Mnogo određeniji je čl. 197 koji taksativno navodi šta se podrazumeva pod nasiljem i ko su članovi porodice u smislu ovog člana. Potpuna novina u zakonu su mere zaštite (čl. 198) prema čijoj primeni sudije nisu bile blagonaklone. Skoro dve godine od stupanja na snagu PZ izricanje mera je bilo minimalno. Najspornija mera je iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, te su, u slučajevima gde je bilo neophodno izricanje mere, sudovi primenjivali meru zabrane prilaska (iz prakse – u zajedničkom stanu od 45m2 određena zabrana prilaska na 1,5m). Svaka mera zaštite može se produžiti (čl. 199) ili može prestati pre isteka roka (čl.200)
Sudska praksa i kazne
Da bi smo dobili objektivnu sliku sudske prakse u Republici Srbiji zahteve za pristup informacijama smo poslali u 20 sudova prema mesnoj nadležnosti (time smo pokrili različite regione).
U prvoj fazi analize sudske prakse zaključili smo da se broj sudskih postupaka od 2002. do 2010. godine permanentno uvećava (čl.194 KZ, čl. 197 PZ). Odgovor bi mogao da ide u dva smera: da se povećava broj nasilja u porodici ili da se vise slučajeva procesuira. Mišljenja smo da su oba uzroka ravnomerno uticala.
Prema dobijenim pravnosnažnim presudama ne bi se moglo zaključiti da bi žrtve trebalo da imaju poverenje u sudsku zaštitu. Naravno ovim se ne negira značajan napredak zakonske i sudske zaštite od 2002.- 2010. godine, ali se direktno upućuje kritika izrečenim sankcijama. Već smo napomenuli da veliki broj uslovnih osuda ostavlja mogućnost ponovnog izvršenja nasilja posebno u slučajevima gde je utvrđeno da se krivično delo ponavljalo više godina. U ovakvim situacijama uslovna osuda ne može pozitivno delovati na počinioca.
Sa druge strane, postavljaju se pitanja – da li bi zatvorska kazna bila najefikasnija kazna i koji je osnovni razlog njenog neizricanja. I ova pitanja se mogu posmatrati iz dva ugla. Prvo, uzimajući u obzir činjenicu da se u zatvorima nalazi oko 12 000 lica koja izdržavaju kaznu zatvora, a da je kapacitet (kako bi se ispoštovali međunarodni standardi) do 6000, pojedine sudije (zaključak na osnovu intervjua sa sudijama osnovnih sudija) smatraju da bi takva sankcija imala veoma loš uticaj na počinioce nasilja. Ovakav stav otvara niz novih pitanja: da li se na ovaj način umanjuje značaj nasilja u porodici kao krivičnog dela; da li se na pravi način u fokus stavlja počinilac, a ne žrtva; koliko se angažuju stručna lica pri odlukama. Drugo, neprestano se kroz medije, raspravu stručne javnosti, analizu sudske prakse (2002-2010) ponavlja strogost zakona. Pokazalo se da izmene i dopune čl. 194 nisu menjale blagu sudsku praksu.
Takođe, ne može se sa sigurnošću obrazložiti činjenica da se mera bezbednosti, posebno lečenje aloholičara, izriče između oko 6-7% (u pojedinim sudovima manje), a iz presuda se zaključuje da se u 80% slučajeva nasilje vrši u alkoholisanom stanju.
Kada je u pitanju novčana kazna nije uočena pravilnost pri njihovom izricanju. Postoje sudovi koji u periodu od godinu dana nisu odredili ni jednu novčanu kaznu, dok se kaznena politika pojedinih osnovnih sudova opredelila na nešto učestalije izricanje, čak do 22% (grafikon 4.). Uočeno je da je samo u jednom slučaju određena ista vrsta kazne za ponovljeno krivično delo (počiniocu koji je već osuđivan za krivično delo nasilja u porodici i kome je izricana novčana kazna od 50.000 dinara ponovo određena ista vrsta, ali je ordeđen veći iznos, 80.000 dinara)
Ostaje otvoreno pitanje da li se zakonom predviđenim merama može zaštiti žrtva nasilja?
Grafikon 1. Odnos izrečenih kazni u Republici Srbiji
Grafikoni 2 i 3. Primeri sudova u kojima je su kazne zatvora izrečene u većem broju od proseka u Republici Srbiji
Utvrđivanje činjenica
Kako se ponavlja trend izricanja uslovnih osuda isto se pokazuje i kod načina utvrđivanja činjenica, naročito navođenja olakšavajućih i otežavajućih okolnosti. Po tom pitanju sudska praksa u Srbiji je „jedinstvena“. Lista olakšavajućih okolnosti nije velika, te se lako mogu taksativno navesti činjenice koje sudovi navode u prilog ublažavanja kazne. Najčešće se navode godine počinioca, zatim „porodičan čovek“ i „alkoholisano stanje“.
Kada su u pitanju godine počinioca koriste se tri termina:
1. Mlađa starosna dob (25-40 godina)
2. Srednja starosna dob (35-45 godina)
3. Starija starosna dob (od 55 godina)
U toku 2010. godine primetili smo da se uvodi četvrti termin – „relativno mlad“ (25-32) godina). Godine počinioca bi bile relevantne za odmeravanje sankcije ukoliko bi se radilo o maloletnim učiniocima ili mlađim punoletnim licima jer oni spadaju u osetljivu kategoriju. Uočljivo je da su sudovi slobodni u proceni koje godine će podvesti pod navedene grupe, te se dešava da se preklapaju.
Primer: „Kao olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog sud je imao u vidu da se radi o relativno mladom čoveku…..“ (31 godina)
„Kao olakšavajuće okolnosti sud je uzeo u obzir lične, porodične i materijalne prilike okrivljenog, da je mlad čovek…..(40 godina, 20 godina)
„Porodičan čovek“ i nasilje u porodici ukazuju na suprotne odnose u porodici; jedno potpuno isključuje drugo, te se ne mogu međusobno podržavati. Međutim, u presudama u kojima je nasilje vršio roditelj nad detetom stoji: „….Navedeno krivično delo okrivljeni je izvršio sa umišljajem svestan zabranjenosti dela i u uračunljivom stanju. Okrivljeni je znao da nasiljem i to udarcem noge u predelu tela oštećene N.N. njegove ćerke……“, zatim kada odlučuje o kazni „Od olakšavajućih okolnosti sud je imao u vidu da se radi o porodičnom čoveku….“.
U većini presuda alkoholisano stanje se direktno navodi kao olakšavajuća okolnost ili se negira da je postojala otežavajuća („Otežavajuće okolnosti sud nije našao na strani okrivljenog“ – delo izvršeno pod dejstvom alkohola i nanete lakše telesne povrede).
U nekoliko presuda se na listu olakšavajućih okolnosti dodaje „… da okrivljeni živi u vanbračnoj zajednici sa oštećenom…“. Ovakvim stavom krši se Ustav Republike Srbije, medjunarodni standardi koje je Srbija prihvatila ratifikacijom konvencija kao i osnovni principi ljudskih prava.